San o Dalmaciji traje jako dugo. Čak i mnogo duže nego li neki misle.
Desetljećima u dalmatinskom narodu postoji san o Dalmaciji. Ali, ona je kao Atlantida. Nitko ne može tvrditi da je stvarna, ali svi su čuli priče o njoj. Svatko od nas zna nekog, tko zna nekoga, tko zna nekoga tko želi vidjeti Dalmaciju kao autonomnu regiju, ali nitko nikada nije s istinskom željom želio da se ona dogodi.
Ali, onda se pojavio DDF, Inicijativa koja je počela demistificirati Dalmaciju, koja je upoznala narod s povijeću i simbolima Dalmacije, ponudio narodu da se udruži u borbi za njena prava kako bi svi njeni građani mogli dostojanstveno živjeti od svoga rada.
Sanjali su da se Dalmacija može izvući iz kaljuže ispijajući kavice na rivi i mlateći praznu slamu, dok mladi odlaze. Dok mladi napustaju Dalmaciju. Jer oni ne vide budućnost za sebe. Ne vide nadu. Odlaze u druge države, za nekim njemačkim, skandinavskim, američkim ili australskim snom.
Sve to zbog onih koji zatvaraju oči pred istinom i koji ne vide da u narednim misecima i narednim godinama onim ljudima i onima koji su ostali u Dalmaciji moramo ponuditi budućnost, da im moramo ponuditi dalmatinski san. Da im ponudimo dostupne stanove, visoke plaće i zapošljavanje bez stranačke iskaznice. Treba izdvojiti i za druge planove kako bi vratili mlade ljude ili bar zaustavili masovni egzods iz Dalmacije.
No, dalatinski san nije prožet samo materijalnim, dalmatinski san su i institucije koje funkcioniraju, sustav koji ne zavisi od jedne stranke (HDZ) i njenih satelita (Most, Živi Zid, Slobodna Hrvatska, Pokrenimo Hrvatsku, Pametno, Mislav Kolakušić...). Dalmatinski san su i uređene bolnice i škole, i dovoljno vrtića za koje ti ne treba veza. Zdravstvo za koje ti ne treba veza ili mito, zaposlenje za koje ti ne treba veza ili stranačka iskaznica.
Dalmatinski san su i mediji koji smiju reći činjenice bez straha; mediji u kojima se vijesti ne uređuju u središnjici HDZa; policija koja iziđe na teren po dojavi; pravosuđe koje ne pušta na slobodu okorjele kriminalce i koje sudi pravično; tužiteljstvo koje reagira na afere.
Dalmatinski san je regija u kojoj inspektori neće staviti slučaj ad acta jer piju s nasilnikom; u kojoj se obiteljski nasilnik odstranjuje iz kuće, a žene i djeca ostaju u njoj; u kojoj se poštuju ljudska prava i slobode u svom punom formatu, ne da Ustavni sud donosi protuustavne odluke kršeći tako ljudska prava i slobode; u kojoj se zbog korupcije, nepotizna i namještanja poslova tvrtkama u rukama rodbine dobijaju velike zatvorske kazne i nogam u dupe. Noga u dupe i letiš iz vlade.
Dalmatinski san je regija u kojoj ti fantomi ne mogu uletjeti u stan i isprebijati nekoga nogama i metalnim sajlama jer si se drznuo reći istinu; u kojoj se plagijatori smjenjuju i kažnjavaju, a fakultetski profesori ne ponašaju kao žrtve stockholmskog sindroma; dalmatinski san je kanalizacija, vodovod, struja u zabačenim selima zagore, Bukovice, Ravnih Kotara, Konavala i većini otoka; dalmatinski san je brza željeznica od Zadra do Dubrovnika umjesto truskave i ljeti zakrčene „jadranske magistrale“, pogled u budućnost s osvrtom na tradiciju; dalmatinski san je povratak identitetu i izgradnja novog.
Možda sve ovo izgleda samo kao san, možda sve ovo djeluje kao da nikada neće postati java, ali ostat će samo san ako i dalje budete ignorirali DDF i prepuštali napore samo šačici ljudi.
Jedini način da se sve ovo ostvari je da prestanemo sanjati, dosta smo spavali. Možda je jedini način da ostvarimo dalmatinski san je da se probudimo, udružimo i prekinemo ovu dalmatinsku noćnu moru.
Comments