Pravo na različitost

Sloboda pojedinca, kao i sloboda savjesti i izražaja individuuma, osnova je svake moderne države i kao takva iznad svakog diskrecijskog prava države nad pojedincem. Ljudska prava su nedjeljiva.

Ta prava su jednaka za sve ljude neovisno o njihovoj narodnosti, podrijetlu, boji kože, rodu, seksualnosti, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, obrazovanju, društvenom i materijalnom položaju. Ne postoji interes viši od poštivanja ljudskih prava i ne postoji razlog zbog kojega bi se ljudska prava mogla kršiti i ograničavati. Ljudska prava i slobode nemaju alternativu!

Polazeći od ključne poruke modernog doba, kako se svi ljudi rađaju jednaki u dostojanstvu i pravima; uvažavajući i slaveći činjenicu kako je svako društvo sastavljeno od velikog broja zajednica zasnovanih na različitim osobnim karakteristikama i kako je svako od nas bar jednom u životu manjina; podsjećajući kako su ljudska i manjinska prava, kao i mediteranske, odnosno europske vrijednosti, temelj načela na kojima je konstituirana Republika Hrvatska; ukazujući na činjenicu kako je Republika Hrvatska ratificirala brojne međunarodne Ugovore i Konvencija kojima se obvezala na poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, pogotovo pravo na različitosti i borbu protiv diskriminacije; ukazujući na činjenicu kako u Republici Hrvatskoj postoji cjelovit pravni okvir za zaštitu prava na različitosti, uključujući i borbu protiv diskriminacije, govora mržnje i nasilja i kako je vladavina prava nemoguća bez poštivanja prava na različitost; upozoravajući na trend ugrožavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda te prava na različitost u Republici Hrvatskoj u zadnje 33 godine; upozoravajući na posebno težak položaj najugroženijih manjinskih skupina poput djece, žena, Dalmatina, Roma Srba i LGBTIQ+ populacije, čiji se pripadnici svakodnevno susreću s govorom mržnje, verbalnim i fizičkim nasiljem; Podvlačeći posebno osnovno programsko opredjeljenje Dalmatinskog demokratskog foruma (u daljnjem tekstu: DDF) za izgradnju demokratske i pravne države koja se zasniva na slobodi, jednakosti i poštivanju različitosti,

donijeli smo program o očuvanju i širenju stečenih ljudskih prava i sloboda te pravo na različitost.

Stanovnici i stanovnice Dalmacije moraju imati mogućnost za ostvariti svoje prava prvenstveno pravo na različitost bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Položaj manjina i marginaliziranih grupa, bile one nacionalne, vjerske, rasne, jezične, seksualne, rodne ili bilo koje druge, najbolje pokazuje stanje u društvu i stupanj razvoja svake države. DDF se već 2008. obvezao kako će ostvarenje prava na različitost biti jedan od osnovnih ciljeva prilikom svake političke akcije, bilo u institucijama ili izvan njih.

Visok nivo zaštite ljudskih i manjinskih prava zajamčen je svim ratificiranim međunarodnim Ugovorima i Konvencijama koje je na taj način Republika Hrvatska ugradila u domaće zakonodavstvo, no oni se gotovo redovito ne implementiraju u stvarnosti, prije svega zbog neujednačene primjene svih ovih dokumenata. Takva praksa, osim što ozbiljno ugrožava prava građana/građanki, urušava vladavinu prava i jednakost pred zakonom.

Svako kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda, prvenstveno prava na različitost, bez obzira radi li se o pitanju govora mržnje ili fizičkog napada, treba oštro sankcionirati u skladu sa zakonskim odredbama. Država mora pokazati kako stoji iza prava na različitost svojih građana i kako je u stanju osigurati im svako legalno izražavanje tog prava. Primjena vlastitih zakona prvi je korak u povratku povjerenja građanima/građankama u državu.

Republika Hrvatska mora se potruditi da svakodnevno unaprjeđuje položaj marginaliziranih i ugroženih skupina, ne zbog pritiska izvana, prvenstveno iz Europske unije, već zbog jasne svijesti kako na taj način unaprjeđuje razvoj cijelog društva, uključujući i pripadnike većinske zajednice. Ovo mora biti popraćeno stalnim afirmiranjem prava na različitost kao bazične društvene vrijednosti, posebno u javnim istupima političara i predstavnika institucija.

Dostignuti nivo osnovnih ljudskih prava i sloboda, zaštićen kako međunarodnim dokumentima, tako i međunarodnim običajnim pravom, ni u kom se slučaju ne može dovesti u pitanje. Osnovna ljudska prava i slobode ne mogu biti predmet izjašnjavanja na referendumima, niti bilo koja većina, radilo se o parlamentarnoj veći, nacionalnoj većini, religijskoj većini nema pravo oduzimati drugome ono što su dobili bilo činom rođenja bilo činom ideologije ili političkog aktivizma. DDF se aktivno i beskompromisno borio i borit će se i nadalje protiv svih inicijativa za smanjenje dostignutog nivoa ljudskih prava, uključujući i pravo na abortus, pravo na brak, zabranu diskriminacije, zabranu govora mržnje i slično.

Hrvatski Sabor je najvažnija politička institucija u Republici Hrvatskoj i njegova uloga u zaštiti prava na različitost mora biti neusporedivo jača nego do sada. Osim donošenja novih i izmjena postojećih pravnih akata, Hrvatski sabor mora pojačati svoju ulogu nadzora i kontrole nad izvršnom vlašću, pogotovo u domeni zaštite prava na različitost. DDF se obavezuje kako će aktivno koristiti sve skupštinske mehanizme, od plenarnih zasjedanja, preko odbora, do javnih rasprava, kako bi aktivno promovirao pravo na različitost svih društvenih grupa u Dalmaciji.

Pravosudna tijela, kao predstavnici posebne grane vlasti, imaju odgovornost za zaštitu ljudskih prava i sloboda, posebno prava na različitost. Najviše sudske i tužiteljske institucije moraju kroz dostupne mehanizme primijeniti svoje ovlasti i potaknuti primjenu anti-diskriminacijskih odredbi, borbu protiv govora mržnje, borbu protiv nasilja u obitelji i slično. Tužiteljstva i sudovi vrlo rijetko primjenjuju odredbe zakona koje štite ljudska prava, pa je sudska praksa u ovoj oblasti zanemariva. Najviša tijela sudske vlasti dužno je promijeniti ovakvo stanje i DDF će neprestano podsjećati na to.

Svi akteri u političkom i javnom životu, moraju se posvetiti jačanju ugleda neovisnih i kontrolnih institucija za zaštitu ljudskih prava i sloboda te unapređenju njihovog rada. Ove institucije imaju ogroman značaj i dokazale su u prošlosti kako mogu biti efikasni zaštitnici ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Njihova neovisnost danas je gotovo nestala zahvaljujući stranački instaliranim kadrovima što ozbiljno ugrožava i ostvarenje i zaštitu prava na različitosti društvenih grupa koje ove institucije štite.

Ljudska prava i slobode, uključujući pravo na različitost, temeljna su vrijednost svakog modernog društva i moraju biti uključena u službeni nastavni program. Pravo na različitost nije sadržaj jednog školskog predmeta već mora prožimati kompletno gradivo od početka do kraja školovanja. Predstavnici DDF-a borit će se za sveukupnu reformu obrazovnog sustava koja će uvažiti potrebu budućih generacija kako bi bile svjesne temeljnih društvenih vrijednosti poput prava na različitost.

Organizacije civilnog društva i pojedinci/pojedinke koje se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda ili zaštitom posebnih društvenih grupa predstavljaju važnog saveznika političarima u borbi za pravednije društvo. Oni moraju biti potpuno zaštićeni od progona i diskriminacije i njihova se kritična riječ treba shvatiti kao doprinos unaprjeđenju države, a ne kao neprijateljski čin. DDF se obvezuje biti dio širokog društvenog fronta koji će kontinuirano raditi na ispravljanju desetljećima stvarane pogrešne slike o braniteljima/braniteljicama ljudskih prava i sloboda, posebno prava na različitost.

Država se mora obračunati s pojavama uznapredovalog političkog ekstremizma koji je najvidljivija prijetnja pravu na različitost. Ekstremne desničarske organizacije i pokreti, kao i ekstremističke navijačke skupine, često su paravan za organizirani kriminal. Suradnja politike i ovih skupina dovelo je Dalmaciju do stanja sveopćeg straha i nesigurnosti. Postoje zakonski mehanizmi za borbu protiv ovih pojava i oni zahtijevaju stalnu i posvećenu suradnju različitih institucija, od policije do centara za socijalni rad, ali prije svega jasnu volju države kako bi se obračunala s ekstremizmom i na taj način zaštitila pravo na različitost vlastitih građana/građanki.

Postojeće ustavno rješenje nije na dobar način kako bi se definirala oblast zaštite ljudskih i manjinskih prava. Uz podsjećanje kako je i Ustavom, ratificiranim međunarodnim dokumentima, ali i međunarodnim običajnim pravom zabranjeno smanjenje dostignutog nivoa ljudskih i manjinskih prava, DDF će se zalagati za temeljnu reviziju ustavnih rješenja u ovoj oblasti. Treba iskoristi priliku kako bi se ona prava koja u Ustavu nisu dovoljno precizirana ili koja nisu normirana u skladu s najboljom zapadnoeuropskom i sjevernoeuropskom praksom dodatno unaprijedila i definirala.

Lokalne samouprave imaju svoj veliki dio odgovornosti kao bi se ostvarilo pravo na različitost i kako bi se se zaštitile ugrožene skupine. DDF će snažno inzistirati kako bi sve lokalne samouprave posvećeno i efikasno radile na donošenju i provedbi snažnih mjera za poboljšanje života građana/građanki, uključujući punu integraciju manjinskih i marginaliziranih grupa u sustav. Istovremeno se zalažemo za to neka se kroz regionalizaciju i decentralizaciju Republike Hrvatske stvore uvjeti za neposredno ostvarivanje prava na različitost i pružila najviša moguća zaštita ugroženim grupama.

Prava žena i djece ugrožena su prije svega kroz dominaciju nakaradnog patrijarhalnog društvenog modela koji je osnova za razvoj svih drugih negativnih društvenih pojava. Borba za rodnu ravnopravnost i ravnopravnost djece u društvu borba je za samu suštinu društvenog uređenja. DDF se obvezuje voditi ovu borbu u svakoj prilici i na svakom mjestu, svim dopuštenim sredstvima. Država mora mnogo aktivnije sudjelovati u ovoj borbi, uključujući i zaštitu žena i djece od nasilja, ali i široke kampanje za promociju rodne ravnopravnosti i za edukaciju ljudi o važnosti ove teme u suradnji s drugim akterima dalmatinskog društva.

LGBTIQ+ populacija nesumnjivo je jedna od najranjivijih, izložena medijskim hajkama, verbalnim i fizičkim nasiljem, diskriminacijom na poslu, u obitelji, u javnom prostoru, kao i ograničenjem osnovnih prava i sloboda poput protuustavnog referenduma zabrane prava na brak čija je odredba opet protivno Ustavu ušla u taj isti Ustav kao ustavna odredba. DDF pruža apsolutnu i bezuvjetnu podršku borbi LGBTIQ+ zajednice za ravnopravnost te aktivno promovira i promovirat će, bori se i borit će se za poboljšanje njezinog zakonskog položaja, uključujući i hitno pravno reguliranje istospolnih brakova s pravom posvajanja djece od strane LGBTIQ+ osoba. DDF se obvezuje kako će uvijek biti s pripadnicima/pripadnicama LGBTIQ+ populacije kako na ulici tako i u institucijama, gdje god se bude vodila borba za pravo na različitost.

Osobe s invaliditetom još se uvijek susreću s problemima glede ostvarenja najbazičnijih prava, poput prava na slobodno i neometano kretanje, zahvaljujući arhitektonskim preprekama koje postoje čak i u javnim ustanovama poput škola, bolnica, zgrada jave uprave, policije i sl. Država mora osigurati, bar minimum, uvjete za nesmetano korištenje socijalnih, zdravstvenih, pravnih i drugih javnih usluga, otklanjanje arhitektonskih barijera, angažiranje većeg broja osobnih pratitelja i pasa pratitelja, kao i ubrzanje svih birokratskih procedura koje otežavaju život ljudima. U svakom segmentu života, od školovanja, preko zapošljavanja, stanovanja, pa do socijalnog, sportskog i kulturnog života, osobe s invaliditetom, fizičkim ili psihičkim, sreću se s preprekama koje im društvo postavlja. DDF će aktivno djelovati kako bi država započela poštivanje zakona koje je sama donijela i da, u suradnji sa zajednicom, osmisli i provede mjere koje će postupno olakšati život našim građanima koji imaju bilo koji vrstu i stupanj invaliditeta.

Najugroženije nacionalne manjine, Dalmatini, Srbi, Romi i Židovi još uvijek ne uživaju u punoj mjeri brojna prava kao što su pravo na obrazovanje na materinskom jeziku, pravo na službenu upotrebu jezika i pisma, pravo na zastupljenost u tijelima javne vlasti i slično. Sve mjere na unaprjeđenju ovih grupa moraju biti donijete uz konsultacije s njihovim predstavnicima i s civilnim sektorom u obje oblasti. DDF će posebno insistirati na činjenici kako pripadnici javne vlasti ne smiju podržavati monopoliziranje borbe za prava manjina od strane uskih političkih, vjerskih ili drugih interesnih grupa niti raditi isključivo s njima.

DDF još jednom ukazuje kako je broj društvenih grupa koje su po nekoj osnovi ugrožena manjina u Republici Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji, neograničen i kako se ljudi ovdje, pored gore spomenutih, diskriminiraju i po drugim osnovama poput socijalnog ili geografskog porijekla, starosti, imovnog stanja, zdravstvenog stanja i brojnih drugih osobnih karakteristika.

DDF smatra kako pravo na različitost čini društvo bogatijim i mora biti zaštićeno, kako od strane države, tako i od svih drugih aktera u društvu. Obvezujemo se kako ćemo predano raditi kako bi se Dalmacija što prije vratila na prijašnje stanje te postala regija u kojoj se svi rađaju i žive jednaki u dostojanstvu i pravima

ANALIZA STANJA

To znači kako se DDF zalaže za zabranu svakog političkog programa koji zagovara ili provodi nasilje, nacionalnu, vjersku, političku, ideološku, seksualnu, rodnu, rasnu i drugu netrpeljivost. Ovo govorimo jer, normativno, nacionalne i druge manjine u Republici Hrvatskoj na papiru uživaju visoka prava i zaštitu kakvu mogu dobiti u rijetko kojoj europskoj državi. U praksi to nije tako, posebno, gdje je situacija osjetljiva i kad se tiče dalmatske i srpske nacionalne manjine te neheteroseksualnih osoba.

Svakodnevno smo svjedoci kršenja manjinskih prava, pogotovo prava dalmatinske nacionalne manjine, srpske nacionalne manjine i seksualnih manjina. Prava se krše čak i u Hrvatskom Saboru kao najvišoj političkoj instanci ove države, te Ustavnom sudu, instituciji koja bi trebala braniti slabe nad terorom jačeg. DDF ni na jednom planu neće nastupati s „figom u džepu“. Naši su stavovi jasni – zalažemo se za interese svih građana Dalmacije, bez obzira iz kojeg etničkog i drugog kontingenta dolazili. Nedopustivo je što se na povorku ponosa bacaju boce, kamenje i pepeljare po nalogu određenih političkih stranaka ili određene vjerske zajednice. Nedopustivo je i to što se i danas zastrašivaju ljudi samo zato što su, po nečijem kriteriju, krive nacionalnosti ili krive seksualnosti. Tome odlučno treba stati na kraj.

DDF se zalaže za ostvarivanje demokracije kroz oblike realizacije pravne države. Pošto država raspolaže političkom moći i pravnom represijom, postoji stalna opasnost uzrožavanja prava baš od strane države, bespoštednog gaženja postojećih propisa, lišavanja takvog prava njegovih imanentnih vrijednosti. Stoga će se DDF suprotstavljati i neće prihvaćati zakone koji se protivno propisanoj proceduri usvajaju u parlamentima i koji su suprotni korpusu ljudskih prava, kao civilizacijskog i univerzalnog dosega vremena u kojem živimo. DDF zahtijeva od državnih izvršnih i represivnih organa neka budu vezani pozitivnim pravom kojega proglašavaju legitimno ustrojeni parlamenti, jer je samo pravo povezano s pravdom, a njegov smisao je služiti pravdi, a ne pukoj svrsishodnosti koju procjenjuju obnašatelji javnih dužnosti. Samo na taj način pravna država može postati istovremeno demokratska i socijalna.

Provedba humanih i demokratskih zakona, koja se povjeravaju izvršnim organima, mora biti stalno podložna sudu emancipiranog javnog mijenja i nezavisnog sudstva. DDF se zalaže i zalagat će se kako bi se u zakonodavni sustavi Republike Hrvatske inkorporirali standardi i terminologija sjevernoeuropskih i zapadnoeuropskih država u pogledu ljudskih prava i sloboda, privrednog prava nordijskih država, socijalnog prava nordijskih država, te će od vlade striktno zahtijevati poštivanje međunarodnih potpisanih sporazuma koji će se odnositi na prostor Dalmacije. Pravo je i kulturna pojava, povezana s moralnom obveznošću. DDF zahtijeva neka se unutrašnji ustroj države, na čijem teritoriju djeluje, bude kompatibilan sjevernoeuropskom i zapadnoeuropskim zemljama, koje se temelje na regionalizaciji i decentralizaciji, kao najprimjerenijem obliku organizacije društva, kako bi građani Dalmacije mogli samostalno odlučivati o unutrašnjim pitanjima regije kroz regionalni parlament, imati regionalnu vladu i regionalnog guvernera.

Danas je situacija, na žalost takva, kako rimokatolička crkva u suradnji s određenim strankama, te određene udruge proizašle iz nje, kao i određene ekstremno desne političke stranke pišu i provode zakone, pripremaju se organizirati protuustavne referendume o kršenju ljudskih prava, te pozivaju na prosvjede kako bi rušili ustavno-pravni poredak, a sve po nalogu iz drugih država (Rusija i Vatikan).

Nema dugoročno održivog društva ukoliko se ne poštuje načelo jednakih pravila za sve. Kad bi se procjenjivalo po normiranju i normiranosti područja ljudskih i građanskih prava, Republika Hrvatska sasvim bi sigurno bila među čelnim državama svijeta. Od Ustava, preko potpisanih i ratificiranih dokumenata, do brojnih zakonskih i podzakonskih propisa, tijela javne uprave dužna su pružati pravnu sigurnost i zaštitu prava i slobode vlastitih građana. Postoje brojna tijela koje je državna vlast osnovala, a čija je zadaća pratiti ostvarenje različitih aspekata i razina ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Sva ta tijela i organizacije financiraju se iz državnog proračuna RH, odnosno iz sredstava građana na neki drugi način. S obzirom na njihov broj, trebalo bi očekivati kako su razni aspekti ljudskih prava u Republici Hrvatsko na zavidno visokoj razini. Nažalost nije tako.

Državna i pravosudna tijela podložna su općenitim boljkama državne uprave i pravosuđa – korumpiranosti i nestručnosti, posvemašnjem neradu i pretjeranom utjecaju političke vlasti, odnosno političkih stranaka desnog aspekta. Depolitizacija državne brige o ljudskim pravima, kako kroz izbor čelnika i djelatnika institucija, tako i kroz način rada, prvi je korak. Stranački poslušnici i nesposobni uhljebi te zbrinuti rođaci sasvim sigurno se ne brinu ni o čijim pravima osim o svojima.

Udruge civilnog društva još uvijek se s razine izvršne vlasti i stranaka desnog političkog spektra smatraju protivnicima, neprijateljima, pa čak i stranim plaćenicima, a jedino udruge koje su u permanentnoj koordinaciji s vladom pravovjernima i potrebnima. Udruge civilnog društva udruge su hrvatskih građana, pa tako i one koje brinu o ljudskim pravima, i uvijek ćemo ih podupirati. Tek kad takve udruge kontroliraju i kritiziraju vlast, ispunjavaju svoju funkciju. Politički neovisne udruge od koristi su vlasti koja nema što sakrivati.

DDF smatra da su politička prava zacrtana Ustavom i međunarodnim aktima koje je Republika Hrvatska prihvatila važnija od neposrednih interesa i udobnosti političke elite, pa ćemo se zalagati, kako bi se:

- odmah ukinuli sramotni zakon kojim se zabranjuju javna okupljanja blizu organa različitih vrsta vlasti;

- odmah promijenile ustavne odredbe koje su rezultat sramotnog Zakona o referendumu kojim se građanima praktično onemogućava pokretanje referenduma, a izvršna i sudska vlast imaju bezbroj načina da spriječe svaku građanski inicijativu;

- neposredna demokracija nužna je za dobro organiziranu državu i za zadovoljstvo njenih građana i jedna je od temeljnih odrednica našeg programa. Stoga smatramo kako bi se trebali organizirati državni referendumi po uzoru na Švicarsku o osjetljivim temama o kojima država ne smije odlučivati bez da je zatražila mišljenje građana

- Počevši od Zakona o prebivalištu i boravištu izmijeniti sveukupni tehnički i postupovni dio izbornih zakona kako bi se uklonio presudni utjecaj političkih elita (stranačkih čelništva) iz postupka izbora, te postaviti većinski sustav izbora u Hrvatski Sabor kao najpošteniji oblik izbora.

U Republici Hrvatskoj pravila igre, nisu jednaka za sve. Iako su svi građani i građanke Republike Hrvatske pred Ustavom i zakonima jednaki, u stvarnosti, pogotovo u Dalmaciji nije tako. Tek kada Dalmacija postane regija u kojoj vrijede jednaka pravila za sve, bit će moguć gospodarski, socijalni i ekološki razvoj te razvoj ljudskih prava i sloboda. Tek kad građanke i građani Dalmacije počnu svakodnevno prakticirati aktivno građanstvo, imati svijest o vlastitoj društvenoj odgovornosti i pravima, zaživjet će društvo socijalne osjetljivosti i pravde.

Jednakost pred zakonom treba se osigurati temeljitom reformom javne uprave i pravosuđa, tijela javne vlasti na način što bi uprava postala stvaran, učinkovit, transparentan i pravedan servis svih građanki i građana koji u optimalnom vremenskom roku prema jednostavnim procedurama i jednakim kriterijima propisanima nedvosmislenim odredbama zakona rješava stvari građana. To je moguće uvođenjem i primjenom sustava upravljanja projektima, te valorizacijom rada činovnika prema unaprijed definiranim, transparentnim i mjerljivim kriterijima. DDF ustrajno radi i ustrajno će raditi na reformi javne uprave kako bi uprava na ispravan i efikasan način odgovorili na prava građana. Oni/one koji/koje rade i poštuju zakone bit će nagrađeni/nagrađene, oni/one koji i koje ne rade i ne poštuju zakone morat će otići.

DDF će sve svoje znanje i resurse upregnuti u poštivanje, zaštitu i ispunjenje ljudskih prava, posebno na individualna prava. Radit ćemo na reformi birokratizirane uprave i neučinkovitog pravosuđa, te stvaranju poticajnog okruženja za poduzetništvo kako bi potaknuli kreiranje zdravog, modernog i propulzivnog gospodarstva. Osigurat ćemo našim građanima život u društvu jednakih pravnom, slobodom i dostojanstvenom društvu gdje je svaki pojedinac jednako vrijedan, u kojemu ima mjesta za sve i koje se temelji na načelu vladavine prava.

Od individualnih prava stvorit ćemo uvjete za:

- Pravo na bračnu jednakost kroz izmjene sramotne i protuustavne odredbe o braku kao zajednici muškarca i žene i kroz izmjene obiteljskog zakona, a regulirat ćemo i sva prava koja iz toga proistječu, uključujući i posvajanje djece za sve neheteroseksualne osobe.

- Apsolutnu netoleranciju na bilo koji vid nasilja nad neheteroseksualnim skupinama. Sva tijela javne vlasti i sve slube od policije na više moraju se brinuti za pozitivnu diskriminaciju članova LGBTIQ+ zajednice. Sramota je što još uvijek nije pokrenuta istraga protiv skupine nasilnika koji su gotovo na mrtvo pretukli mladog Brazilca na Ultra festivalu u Splitu 2014. godine. Još je veća sramota što niti jedne novine u Republici Hrvatskoj nisu objavile tu vijest i izvršile pritisak na policiju kako bi se počelo s istragom.

- Nultu toleranciju za obiteljsko nasilje. Nasilnik se istovremeno mora udaljiti s adrese prebivališta obitelji nad kojom provodi nasilje, a stan/kuća ostaje osobama ugroženima od obiteljskog nasilnika. U koliko je ovo nemoguće ili teško provedivo institucije su dužne izvršiti premješaj ugoroženih osoba u drugu sredinu uz promjenu identiteta kako bi se zaštito njihov život, ali i dostojanstvo

- Pravo žena na besplatan abortus u svim bolnicama u Dalmaciji, uz prethodno savjetovanje s psihologom bez prava na prigovor savjesti liječnika.

- Produženje porodiljnog dopusta s realnih 6 mjeseci na realne tri godine uz punu plaću.

- Izbor ženskih i LGBTIQ+ odbora u svim poduzećima i ustanovama, uz pravo veta na sve odluke u vezi s položajem žena i LGBTIQ+ osoba.

- Realizaciju paritetne politike po načelu cik-cak za sve izborne liste svih stranaka

- S obzirom na rodnu neravnopravnost u obavljanju kućnih poslova u ovom trenutku i na njegov tretman kao neproduktivnog rada mora postojati pravedna valorizacija neplaćenog ženskog rada u kućanstvu. U cilju smanjivanja radnog opterećivanja žena, a u skladu s postojanjem neplaćenog rada u kućanstvu, zajamčeno pravo žena da izaberu djelomično radno vrijeme bez smanjivanja plaće.

Od nacionalnih prava zalagat ćemo se za stvaranje uvjeta za:

- Priznanje dalmatinske nacionalnosti nasilno ukinute 1921. pri pristupanju Dalmacije kraljevini SHS kao rezultat lažiranja izbora za Dalmatinski sabor 1870.

- Povratak dalmatskog jezika kao službenog u javne institucije te ulazak jezika u regionalni kurikulum kao obvezatni predmet u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima.

- Osobama manjinskih nacionalnosti osigurati sigurnost i nesmetan rad i život

- DDF se zalaže da se svakom iseljeniku dalmatske nacionalnosti koji je otišao ili je protjeran iz Dalmacije u razdoblju od 1945. do 2023., kao i njihovoj djeci, odnosno unucima zajamči pravo na povremen dolazak ili trajno nastanjivanja u Dalmaciji.

- Radi upoznavanja i stalnog informiranja o događajima u ovom prostoru s ciljem održavanja identifikacijskih veza sa domovinom, kao i radi zaštite od informacijskog manipuliranja, DDF se zalaže za održavanje neprekidnih intenzivnih kontakata sa klubovima, udruženjima i drugim oblicima organiziranog okupljanja iseljenika dalmatske nacionalnosti. Ovo se može ograničiti samo ako je osoba aktivno ili pasivno ili na neki drugi način surađivala s okupatorima bilo koje vrste u razdoblju od drugog svjetskog rata do danas, a protiv stanovništva Dalmacije.

Zalažući se za mnogobrojne ekonomske i političke iseljenike s ovih prostora, za njihovo uključivanje u gospodarska i kulturna zbivanja, smatramo neophodnim osnivanje institucija, koje bi pratile investicijske potrebe ovog prostora, informirale o mogućnostima profitabilnog ulaganja, vršile transfer kapitala i osiguravale njegovu pravnu zaštitu, uz priznavanje poreznih olakšica i drugih pogodnosti za investicije iseljenika. Posebnu pažnju treba posvetiti povratku imovine ili protuvrijednosti svim onim iseljenicima kojima je bespravno oduzeta, ali pritom isključiti mogućnost nanošenja druge nepravde onima koji su u dobroj vjeri, pravnim putem stekli tu imovinu.

Vjerska prava kao dio ljudskih i političkih prava i sloboda moraju biti neuništiva. Isto tako se zalažemo za očuvanje i slavljenje vjerskih svečanosti koje su postale kulturna baština svih stanovnika Dalmacije. DDF se zalaže kako bi se vjerski objekti koji imaju kulturno-povijesnu vrijednost održavale na teret čitavog društva. No, isto tako, DDF se zalaže za strogu odvojenost države od crkve po francuskom modelu. Stoga treba ukinuti izdvajanje za crkvu iz proračuna kao i ukidanje vjeronauka u državnim školama.

DDF drži kako je diskriminacija građana zbog vjere ili različitosti vjere nedopustiva i suprotna ljudskom dignitetu, pa je nužno zalagati se za ravnopravnost svih vjera koje građani ovog prostora ispovijedaju. Ovo će nužno dovesti do uspostave društva jednakih pravila, mogućnosti i pravednosti za svakog pojedinca.

Stanje u hrvatskom pravosuđu i zakonodavstvu nije dobro, bez obzira koliko se vladajući i parlamentarne stranke trude prikazati ga neovisnim i učinkovitim vi znamo kako nije tako. O kolikoj se mjeri lošega radi svjedoči konstantni zahtjev Europske Unije za ozbiljnim popravkom zakonodavnog i pravosudnog sustava.

Pitanje socijalne pravde ili socijalne održivosti temelj je na kojem počiva ideja održivog razvoja. Nema dugoročno održivog društva ukoliko se ne poštuje načelo jednakih pravila za sve. Socijalna održivost moguća je samo u društvu u kojem su svi uistinu jednakopravni, a ne tek formalno. Pitanja koja se tiču problematike rodne ravnopravnosti ulaze u domenu ljudskih prava i društvene pravde, koja čini jedan stupova programa DDF-a. Pravedno i održivo društvo može biti samo ono koje aktivno i dosljedno vodi računa o pravima svih svojih članica i članova, napose onih ugroženih i slabijih, na jednaku društvenu vidljivost, jednaku zastupljenost u raspodjeli društvene moći, te jednake prilike za napredovanje i osnaživanje u javnoj i u privatnoj sferi. Žene su, prema pokazateljima i u Dalmaciji, odnosno Republici Hrvatskoj i u Europi, nedvojbeno slabija društvena skupina koja tvori preko polovice ukupne populacije, zbog čega pitanje ravnopravnosti spolova iziskuje dužnu i ozbiljnu pažnju.

Obzirom na to da je ravnopravnost spolova uvjet za demokraciju i ljudska prava, vlade država imaju jasnu i obvezujuću zadaću ukinuti sve oblike diskriminacije i tako postići ravnopravnost spolova. Odlučnost i transparentnost u usvajanju, provedbi i procjeni vlastite politike za ravnopravnost spolova zahtjevi su koje vlade moraju slijediti i preuzeti odgovornost u vezi s rezultatima te politike. Temeljnu i mjerodavnu osnovu i okvir za nacionalnu politiku kojom se nastoji ukinuti spolna diskriminacija i promicati ravnopravnost spolova čine međunarodni pravni instrumenti vezani općenito za ljudska prava, a posebice oni koji ženama i djevojkama omogućuju potpuno uživanje tih prava. Njihova je ratifikacija prvi odlučni korak prema ostvarenju tih ciljeva, a njihova potpuna provedba mora biti osigurana i kontinuirano nadzirana i evaluirana. Ujedinjeni narodi, Europska Unija i Vijeće Europe, međunarodne organizacije kojih je član i Republika Hrvatska, do danas su donijele niz obvezujućih i neobvezujućih dokumenata iz sfere ravnopravnosti, od kojih su u nastavku izdvojeni važniji.

Već iz lapidarnog pregleda važnijih međunarodnih dokumenta jasno je da je tijekom niza godina stvorena (sada već) impozantna politička i pravna platforma koja poboljšanje položaja žena i ostvarenje ravnopravnosti na svim razinama nameće kao imperativ. Tim je paradoksalnije da su žene i dalje podvrgnute tegobnostima manjinskoga položaja

RAVNOPRAVNOST

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH 2011. godine donio je Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011. do 2015. godine, koja je produžena za dva mandata. Ova Nacionalna politika sadrži sedam ključnih područja djelovanja i obvezuje Republiku Hrvatsku na uključivanje rodne dimenzije u sva područja politike provođenjem posebnih mjera vezanih uz:

1. promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti;

2. promicanje prava LGBTIQ+ zajednice i njihove ravnopravnosti;

3. stvaranje jednakih mogućnosti na tržištu rada;

4. unapređenje primjene rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja;

5. uravnoteženje sudjelovanja žena i muškaraca u procesima političkog i javnog odlučivanja;

6. uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama;

7. promicanje međunarodne suradnje i ravnopravnosti spolova izvan Republike Hrvatske

8. daljnje osnaživanje institucionalnih mehanizama i metoda provedbe.

Na žalost kao ni prethodne nacionalne politike za ravnopravnost spolova, ni ova ne predviđa indikatore kojima će se moći procijeniti uspješnost provedbe, a nisu predviđeni ni mehanizmi praćenja i evaluacije što će onemogućiti procjenu na kraju je li uopće i u kojoj mjeri strategija, odnosno akcijski plan, proveden u praksi. Iz aktualne Nacionalne politike nije vidljivo ni jesu li i na koji način osigurana odgovarajuća dostatna financijska sredstava za provođenje predviđenih mjera. U točci 7.3.4. Nacionalne politike piše: „Osigurat će se sredstva za provedbu mjera Nacionalne politike iz državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a sva tijela zadužena za provedbu mjera dužna su ih uvrstiti u svoje godišnje planove te za svaku godinu osigurati potrebna financijska sredstva“. U takvoj situaciji ne možemo očekivati efikasno provođenje mjera te stoga niti suzbijanje diskriminacije i unaprjeđenje položaja žena u Republike Hrvatske u ovom razdoblju.

Ostvarivanje stvarne rodne ravnopravnosti podrazumijeva promptno usvajanje aktivne politike koja jamči provedbu postojećih zakonskih propisa i normi u određenim područjima građanskoga, političkoga, gospodarskoga, socijalnoga i kulturnoga života. Važno je upozoriti na činjenicu kako su mjere i politike u različitim, specifičnim područjima međusobno komplementarne, često zalaze u različite sfere i zato moraju biti simultano provedene. To stoga jer je i rodna neravnopravnost disperzirana i prelijeva se iz jednog područja života u drugi.

Na primjer, još uvijek rodno neosjetljivo obrazovanje, prepuno rodnih stereotipa sudjeluje u (re)produkciji rodnih nejednakosti u privatnom životu gdje žene i dalje obavljaju glavninu svih poslova i glavne su nositeljice brige za obitelj i djecu. U reklamnoj industriji također dominira stereotipno predstavljanje žene u ulozi domaćice koja s osmijehom na licu služi muža i djecu. Na taj način, reklamna industrija pomaže stereotipnom prikazu žena kao manje ambicioznih i sposobnih, a nerijetko i promiče seksizam u medijima.

Nejednak odnos moći između žena i muškaraca nerijetko rezultira obiteljskim i seksualnim nasiljem (koje je ujedno i mehanizam za održavanje takvog stanja), a posebice je očit u prostituciji kad su žene potpuno depersonalizirane i pretvorene u seksualne objekte. Iako žrtve obiteljskog/seksualnog nasilja i prostitucije mogu biti (i u određenom manjem dijelu to uistinu i jesu) i muškarci, riječ je o rodno uvjetovanom nasilju budući kako istraživanja i statistike govore o prezastupljenosti ženskoga spola/roda kao onoga nad kojim se čini nasilje. Nejednakost u privatnom životu, reflektira se i u onom javnom, ponajprije na tržištu rada.

Iako danas čine većinu visoko obrazovanih, žene i pripadnici LGBTIQ+ populacije nemaju jednak pristup mogućnostima, teže se zapošljavaju, manje zarađuju i sporije napreduju. Shodno tome, nema ih dovoljno ni na upravljačkim funkcijama, a izrazito su, obje grupe, podzastupljene u politici. Da je socijalni položaj žena i članova LGBTIQ+ populacije neadekvatno riješen, razvidno je i iz neujednačenih i nerijetko nezadovoljavajućih legislativnih okvira kroz koje se pristupa pitanju suvereniteta žene nad vlastitim tijelom, primjerice pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje te pravo na planiranje obitelji.

Politika rodne ravnopravnosti DDF-a uvažava i aspekt višestrukih uzroka nejednakosti žena i članova LGBTIQ+ populacije, komplementarna je svim stranačkim politikama zaštite ljudskih prava, a posebnu pažnju posvećuje ženama i pripadnicima LGBTIQ+ populacije s invaliditetom kroz integrativni pristup u skladu sa visokim međunarodnim standardima promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom i njihovog uključivanja u sve aspekte života. Također ova politika nastoji obuhvatiti i specifične probleme s kojima se susreću žene i pripadnici LGBTIQ+ populacije kao pripadnici etničkih i rodnih manjina kao i žene i pripadnici LGBTIQ+ iz ruralnih područja.

Analiza rodne ravnopravnosti fokusira se na domene u kojima je diskriminacija žena i pripadnika LGBTIQ+ populacije najizraženija:

1. uloga obrazovanja i medija u rodnoj ravnopravnosti;

2. rodno uvjetovano nasilje;

3. prostituciju;

4. položaj na tržištu rada;

5. udio u institucijama moći

6. seksualna i reproduktivna prava žena.

Posebna pozornost posvećena je položaju i pravima žena i pripadnika LGBTIQ+ populacije s invaliditetom, ženama i pripadnika LGBTIQ+ populacije kao pripadnicima nacionalnih manjina, te ženama i pripadnika LGBTIQ+ populacije u ruralnim područjima. Postupak analize započeo je na normativnoj razini kako bi se dobio uvid o tome koji relevantni pravni akti, međunarodni, a potom i nacionalni, reguliraju dotično područje i na koji bi način isto trebalo biti uređeno. Zatim se svaka od domena analizirala na faktičnoj razini, prije svega kroz statističke podatke i izvješća, kako bi se detektirali problemi i manjkavosti sustava. Isti su poslužili kao putokaz u kojem smjeru treba mijenjati politike, pravne norme i praksu kako bi se osigurao holistički pristup problemu rodne i spolne diskriminacije.

Ostvarenjem rodne ravnopravnosti kroz vođenje rodno osviještene politike i posebne mjere, Dalmacija će svim svojim građanima i građankama omogućiti jednakost šansi izbora i jednakost šansi za uspjeh. To će posljedično dovesti do razvitka pojedinca (sretan i svrsishodan život), društva (smanjenje razlika i nejednakosti) i u konačnici gospodarstva (postizanje ravnoteže na tržištu rada).

U cilju ostvarivanja politike humanih i održivih ciljeva, unutar kojih i pune ravnopravnosti žena i pripadnika LGBTIQ populacije u Dalmaciji, DDF se zalaže za osiguranje potpunog suvereniteta žene nad vlastitim tijelom. Samo vođenjem aktivne pronatalitetne politike uz popravljanje socijalnih i ekonomskih uvjeta za uspješno roditeljstvo postići će se održiv rast i smanjenje broja pobačaja. To znači da treba unaprijediti preventivne mjere za očuvanje reproduktivnog zdravlja žena te osigurati pretpostavke za ostvarenje suvereniteta nad tijelom (pravo na reproduktivno zdravlje, pravo na prevencijsku zaštitu, intervenciju i njegu, te pravo na pravovremeni prekid trudno