Grčka riječ ekonomija (oikos – dom, nomos – zakon, običaj, red) znači domaćinstvo, upravljanje obiteljskim imetkom. Prije 2300 godina Aristotel je razlikovao ekonomiju od privređivanja, stjecanja, čiji je smisao povećanje bogatstva.
Privreda je, dakle, jedan od oblika gospodarstva, ono pak u najširem smislu znači racionalnu upotrebu dobara i mogućnosti. Danas, u neoliberalnom, kapitalizmu ekonomiji je jedini cilj zarada, profit, stjecanje bogatstva.
Dalmatinski demokratski forum (DDF) vjeruje kako je efikasna i socijalno uravnotežena ekonomija zasnovana na privatnom vlasništvu uz državni intervencionizam osnova društva kakvo želimo. Ekonomija daje točno onoliko koliko se stvori, ni više ni manje i zato u upravljanju ekonomijom moramo biti izrazito racionalni, dovodeći u funkcionalni sklad kratkoročne i dugoročne ciljeve.
U isto vrijeme, ne smijemo zaboraviti one vrijednosti koje ljudsko društvo čine različitim od socijalnog darwinizma. Sve više živimo u društvu u kojemu je: „Čovjek, čovjeku vuk“ i to je rezultat cjelokupnog civilizacijskog nazadovanja koji se u ekonomskom smislu pokazao kako socijalno nestabilno društvo, društvo koje neadekvatno brine o svim svojim članovima, daje dugoročno bolje ekonomske rezultate. Ovo ekonomsko doba zove se ekonomski neoliberalizam i traje od kraja 1970. do danas.
Za DDF je izuzetno bitno pitanje: je li osnovni cilj razvoja društva povećanje materijalnih dobara ili povećanje kvalitete života pripadnika zajednice. I ako su ova dva pitanja blisko povezana i ne mogu se tretirati odvojeno, uspješnost jednog društva ovisi od određivanja dobre mjere utjecaja svakog od ova dva pitanja. Odgovor na odnos ova dva pitanja ima enorman utjecaj na sve vidove ljudskih aktivnosti, od definiranja ljudskih prava, prava manjinskih zajednica, grupa s posebnim potrebama, pa sve do ekologije, znanosti i obrazovanja.
NAČELA ODRŽIVOG EKONOMSKOG SUSTAVA
Održivi ekonomski sustav, kako ga vidi DDF, treba biti baziran na slijedećim načelima:
1. Načelo otvorene tržišne ekonomije
Mala ekonomija kakva je dalmatinska treba biti izrazito tržišno orijentirana i uklopljena u međunarodne ekonomske tijekove. Svako zatvaranje u nacionalne okvire i orijentiranje na netržišno upravljanje privredom imalo bi za posljedicu tehnološko i ekonomsko zaostajanje.
S druge strane, tržišna privreda više ne znači izostanak državnih planskih aktivnosti, već razumnu simbiozu u odnosu između ova dva čimbenika.
Isto tako, otvorena ekonomija ne podrazumijeva bezrezervno otvaranje tržišta za strane proizvode i usluge, već zaštitu tržišta i domaćih proizvođača od inostranih proizvoda i usluga koji su pod bilo kakvim režimom pomoći njihovih domicilnih vlada.
2. Načelo socijalno osjetljivog društva
Svjedoci smo kako tržišna privreda u svom izvornom smislu ne postoji nigdje na svijetu, pa ne samo što nije dobro, nego nije ni moguće ostvariti čistu tržišnu privredu. Svijet je postao tako isprepleten različitim utjecajima kako samo razumna politika može određivati efikasan odnos utjecaja tržišta i mjera socijalne zaštite stanovništva.
DDF se zalaže za ekonomiju koja u svojoj osnovi ima utkanu humanost i to ne samo kao kršćansku vrijednost, već i kao generator ekonomskog napretka. Vjerujemo kako samo zadovoljan građanin s maksimalno zagarantiranom socijalnom sigurnošću može biti odgovoran član zajednice, a takav, slobodan građanin koji svojevoljno preuzima odgovornost, predstavlja preduvjet za dugoročno efikasnu ekonomiju.
3. Načelo depolitizacije
Ako politički sustav definiramo kao aktivnosti na utvrđivanju interesa različitih društvenih grupa i njihovom međusobnom usklađivanju s ciljem definiranja i provedbe aktivnosti koje će na optimalan način zadovoljiti interese većine stanovništva, onda su politika i privreda neraskidivo povezani i zato je izuzetno bitno precizno definirati i uskladiti odnos privrede i politike.
Postoji jaka tendencija dodijeliti državi, tom oličenju političkog sustava, ulogu glavnog inicijatora, kreatora, regulatora i kontrolora privrednog života. Ova tendencija je potpomognuta multinacionalnim korporacijama ekstremne financijske moći kojima je potreban lokalni zaštitnik koji kroz kreiranje lokalnih pravila i organizaciju administrativne strukture osigurava sigurnost i uspješnost njihovih interesa, a za uzvrat osigurava financijsku podršku pripadnicima lokalne političke elite.
S druge strane, veliki dio građana zahtjeva od države osiguranje vlastite socijalne sigurnosti, a za uzvrat su spremni prihvatiti širenje državnih ingerencija preko granice koja je prihvatljiva za društvo čije su vrijednosti bazirane na ljudskoj slobodi. Rezultat ovakvih tendencija je pojavljivanje državnih i političkih elita kao posebnog interesnog entiteta čiji se interesi mogu, ali ne moraju poklapati sa većinskim interesima društva.
Zato DDF smatra kako utjecaj politike u privredi treba biti usmjeravajući, regulatornog karaktera, ograničen na:
• donošenje strateških planova za razvoj privrede
• donošenje pravne regulative kojom se regulira rad privrednih subjekata
• definiranje porezne i fiskalne politike u službi ostvarenja zacrtanih strateških opredjeljenja
• pružanju pravne zaštite legalnim privrednim poslovima
Upravljanje imovinom i kompanijama u javnom i državnom vlasništvu mora biti profesionalizirano, a imenovane osobe moraju biti izabrana na javnim natječajima na temelju njihovih profesionalnih sposobnosti. Vrednovanje rada treba biti utemeljeno isključivo na bazi postignutih rezultata. Stranačka pripadnost ne može biti predmet ni pozitivne niti negativne diskriminacije.
Privredni subjekti u bilo kojem obliku vlasništva, a posebno vlasništva neprivatnog, dakle javnog ili državnog, karaktera, moraju imati potpuno transparentno poslovanje, poduprto obaveznim periodičnim izvješćivanjem na jasno definiran način.
4. Načelo demonopolizacije
Monopoli imaju sposobnost negativne efekte svog neracionalnog poslovanja prebaciti na druge sudionike na tržištu (stanovništvo ili druge kompanije) i tako utječu na proces osiromašivanja stanovništva i na otežavanje poslovanja drugih kompanija. Monopoli ugrožavaju slobodno tržište na kojem posluju, što dovodi do cijelog niza nepotrebnih troškova za ostale sudionike na tržištu. Monopoli guše inovativnost, jer ne žele pojavljivanje novih tehnologija koje bi ugrozile njihovo poslovanje, ili, u najmanju ruku, pokušavaju kontrolirati primjenu novih tehnologija u skladu sa svojim interesima.
S druge strane, logika svakog poslovnog pothvata, bez obzira na oblik vlasništva, je maksimalizacija efekta svog poslovanja, što podrazumijeva imanentnu težnju prema zauzimanju monopolskog položaja. Težnje privrednika prema maksimalizaciji efekata poslovanja ne treba apriori okarakterizirati kao moralno nepoželjne, jer su te težnje motor privrednog napretka.
DDF smatra kako:
• je dalmatinska ekonomija već u dobrom dijelu pokrivena monopolima svih vrsta vlasništva, što usporava sveukupni, a posebno privredni napredak društva
• je potrebno poduzeti kontinuirane sustavne mjere kojima bi se pravovremeno djelovalo u smjeru sprječavanja postizanja monopolskog položaja bilo kojeg sudionika na relevantnom tržištu na način izbjegavanja negativnih posljedica po društvo u cjelini.
• nema bitne razlike u efektimaa monopolske pozicije bez obzira u kojem obliku vlasništva se monopol ostvario
• u izuzetnim slučajevima kada je uspostavljanje određenog monopola iznuđeno objektivnim okolnostima i prihvatljivo, jer ostvaruje pozitivne efekte za cjelokupno društvo, potrebno je ovakve kompanije postaviti pod poseban nadzor koji neće ovisiti od političke volje vladajućih elita, već samo od pravila profesije.
• licenciranje poslova i profesija mogu predstavljati prikriveni monopol i zato je bitno da samo profesije i poslovi od najveće važnosti za društvo mogu steći ovaj status.
• toleriranje monopola doprinosi nepravednoj raspodjeli društvenog bogatstva ako se radi o privatnom monopolu, a ako se radi o monopolu u državnom ili javnom vlasništvu on predstavlja prikriveno oporezivanje.
• Odbor za zaštitu konkurencije mora biti neovisno, vrhunski opremljeno i kadrovski ekipirano tijelo čije poslovanje mora biti zaštićeno od utjecaja dnevne politike.
5. Načelo ravnomjerne regulacije
Nedovoljno i nekvalitetno reguliran privredni sustav generira pravnu nesigurnost, endemsku korupciju i neefikasno poslovanje. Prekomjerno i neadekvatno reguliran privredni sustav dovodi do gušenja poslovnih inicijativa, smanjenja konkurentnosti, korupcije na visokom nivou i prelaska u sivu zonu poslovanja.
Dalmatinska ekonomija boluje od nedovoljne i nekvalitetne pravne regulative. Poseban problem predstavlja težnja vlasti za što bržem pristupanju eurozoni što često dovodi do odbacivanja regulative koja nije adekvatna lokalnim uvjetima poslovanja. Ovo je bilo vidljivo cijelo vrijeme od trenutka uvođenja kapitalizma, ali je za vrijeme otvorene ruske agresije na Ukrajinu i prilikom uvođenja eura postalo evidentno.
Za DDF je pitanje količine i kvalitete pravnih pravila od bitnog značaja, jer od načina rješavanja ovog pitanja direktno ovise i ostale slobode građana. Manjak pravne regulative direktno ograničava i obesmišljava proklamirane slobode svakog pojedinca.
DDF smatra kao:
• broj i kvaliteta pravnih pravila mora biti usklađen s lokalnim potrebama i mogućnostima
• neprilagođena pravna pravila su nemoguća za implementaciju, što u krajnjoj instanci dovodi do urušavanja pravne države
• pravna regulativa mora biti interno usklađena tako kako ne postojao različiti tretman istih događaja, a jedna vrsta događaja treba biti tretirana jedinstvenim pravilom kada god je to moguće. Ovo je bitan zahtjev koji se temelji na presumpciji pravne sigurnost
• potrebno je preispitati svrsishodnost svih pravnih pravila i radikalno smanjiti njihov broj kako bi pojeftinili i pojednostavili poslovanje, a time i otvorili mogućnost otisnuća što većeg broja pojedinaca u poduzetničke vode na legalan način.
• pravna regulativa mora biti prilagođena obimu i kvaliteti posla koji neki poslovni subjekt tretira, kako bi mali poduzetnici imali što manji broj zahtjeva koje moraju ispuniti, zatim mala i srednja poduzeća veći broj zahtjeva, a velika poduzeća trebaju ispuniti najveći broj zahtjeva.
• svjedoci smo kako radikalna sječa propisa može imati negativne popratne efekte, što se treba smatrati samo jednom fazom u dugoročnom razvoju ekonomskog sustava, gdje se optimalno organiziranje očekuje u nekom budućem, vremenski određenom periodu, u skladu s podizanjem kapaciteta same ekonomije
• prilagođavanje našeg ekonomskog sustava EU treba promatrati kao fazni proces u kojemu ono što nije moguće danas, može biti moguće u nekom drugom periodu. Prilagođavanje se mora obavljati planski i etapno.
• pozitivna pravna regulativa koja će biti uvedena mora biti poštivana u cijelosti, bez izuzetka.
6. Načelo održive ekonomije
DDF smatra kako je razumna ekološka politika bitan element dugoročno održivog ekonomskog razvoja, a pristup definiranju ekoloških ciljeva i politika društva mora biti predmet stručne analize podržan društvenim konsenzusom, s krajnjim ciljem jačanja ekološke svijesti stanovništva koja mora postati jači motivator od pozitivno-pravne regulative.
Neadekvatno raspolaganje prirodnim resursima i sekundarnim sirovinama predstavljaju nepravedno zaduživanje budućih generacija i stvaranje problema čije rješavanje može bitno omesti sveukupni budući razvoj dalmatinskog društva.
S druge strane, nedovoljno promišljena politika investiranja i subvencioniranja u tzv. zelene tehnologije može dovesti do nepotrebnih troškova za lokalno stanovništvo i redistribuciju bogatstava prema odabranim pojedincima ili interesnim grupama.
DDF se zalaže za načelo održive ekonomije i sustavno uređivanje ove oblasti zasnovano na postignutim iskustvima razvijenijih društava koja su primjenjiva na lokalne prilike.
Sprječavanje zagađenja prirode, stvaranja prekomjernog otpada i recikliranje već nastalog otpada bitna su načela koji moraju biti utkani u strateške ciljeve društva.
7. načelo pravne države
S obzirom na isprepletene interese koje svaka razvijena ekonomija podrazumijeva i činjenici kako svaki ekonomski akter pokušava maksimalizirati efekte svog djelovanja, često i na nelegalan način, pravna država je neophodan čimbenik koji treba unijeti sigurnost u poslovanje svakog poslovnog subjekta.
Pravna država u ovom smislu podrazumijeva neovisno sudstvo i sustav pravnih pravila koja na isti način djeluje prema svima u istim slučajevima.
PITANJA OD POSEBNE VAŽNOSTI ZA BUDUĆNOST DALMATINSKE EKONOMIJE:
1. Nove tehnologije
Četvrta tehnološka, odnosno informatička revolucija, koja je tek počela pokazivati prve rezultate, dramatično će izmijeniti naše živote, najmanje onoliko koliko je to učinila i prva tehnološka revolucija, odnosno Gutenbergov tiskarski stroj. Utjecaj novih tehnologija na sveukupnost naših života tek počinjemo naslućivati i ne postoje sigurni odgovori na izazove koji se pojavljuju pred nama. Ova tehnološka revolucija je visokotehnološka i postoji ozbiljna opasnost kako bi se potrebna znanja mogla koncentrirati krugu malog broja tehnološki naprednih država, a to može dovesti do dugotrajno podređene pozicije onih država ili regija ako ne uspiju osvojiti potrebna znanja i vještine.
Stoga se DDF snažno zalaže za:
• usvajanje, osvajanje i proizvodnju novih tehnologija koje će prožimati sve strukture društva s težnjom organiziranja efikasnu u razvijeni svijet uklopljenu ekonomiju.
• prioritetno ulaganje u obrazovanje kadrova i osnivanje tehnoloških parkova u kojima će djelovati domaći startup-ovi.
• prilagođavanje svih fiskalnih i poreznih instrumenta s cilju pospješivanja ulaganja u nove tehnologije
• pospješivanje saradnje domaćih, već postojećih IT kompanija i domaće industrije, s ciljem smanjivanja njihovog angažiranja na outsource poslovima i fokusiranjem na unaprjeđenje efikasnosti domaće ekonomije.
2. Obrazovanje u službi ekonomije
Obrazovni sustav kakva poznajemo u bliskoj će budućnosti postati stvar prošlosti. Društvene promijene koje se ubrzano odvijaju pod utjecajem novih tehnologija, jasno osvjetljavaju svu neadekvatnost postojećeg stanja u obrazovanju. Možemo očekivati kako će se tehnološke promjene samo ubrzati i kako će na taj način stvoriti potrebu permanentnog obrazovanja i višekratnog mijenjanja radnog mjesta tijekom profesionalne karijere većine zaposlenih. Ova potreba će u cjelini izmijeniti formu i sadržaj obrazovanja. Svako kašnjenje s provedbom reformi obrazovnog sustava može imati dugoročno negativne posljedice za ekonomiju i društvo u cjelini.
Stoga se DDF zalaže za:
• kontinuirano povećanje ulaganja u obrazovanje
• hitnu reformu obrazovnog sustava s ciljem formiranja efikasnog i adaptabilnog sustava
• kontinuiranu interakciju javnih institucija i javnih i privatnih poduzeća s obrazovnim institucijama od najvećeg značaja, u funkciji permanentne modernizacije i adaptacije raspoloživih znanja i vještina;
• kredibilitet formalno stečenog znanja i zvanja.
3. Velika, mala i srednja poduzeća
Dilema treba li ekonomski razvoj bazirati na radu velikih ili malih i srednjih poduzeća (MISP) je lažna, pošto dugoročno stabilan razvoj podrazumijeva obje vrste poduzeća.
Velika poduzeća zbog svoje mogućnosti koncentracije kapitala donose tehnološki razvoj, dok MISP osiguravaju zaposlenost, stabilnost i socijalnu sigurnost.
Stoga DDF smatra kako:
• Mala i srednja poduzeća zbog svog manjeg financijskog kapaciteta i manje izdržljivosti na nagle tržišne promjene, moraju biti predmet posebne zaštite, tj. pozitivne diskriminacije u skladu sa zakonom. Ovo podrazumijeva jednostavnije zakonske forme poslovanja, podršku u osnivanju potpuno novih kompanija, kreditnu podršku prilikom uvođenja novih tehnologija, jednostavniji pristup javnoj nabavi i sl.
• Velika poduzeća, prije svega ona u domaćem vlasništvu nisu dovoljno prisutna u nacionalnoj ekonomiji, pa je u tom smislu potreban i poseban program podrške razvoju velikih poduzeća, u skladu sa strateškim prioritetima razvoja Dalmacije. Ovo se prije svega odnosi na osiguranje dugoročnih kredita, razvoj financijskog tržišta, zaštitu od nelojalne konkurencije i sl.
4. Subvencije
DDF smatra kako su subvencije postale neizbježan instrument svih ekonomskih sustava, ali kako je zbog nedovoljno regulirane i nedovoljno transparentne dodjele subvencija došlo do zamagljivanja stvarne uloge subvencija u privredi.
Zbog navedenog smatramo kako su subvencije dopuštene samo u sljedećim slučajevima:
• kao mjera osiguranja tržišta proizvodima od strateške važnosti, kako ne bi ovisili od hirova svjetskog tržišta ili od ratnih stanja (osnovni prehrambeni proizvodi i sl.)
• kao mjera zaštite od nelojalne konkurencije, kako bi spriječili strane proizvođače koji bi potpomognuti subvencijama svojih matičnih država mogli ugroziti domaću proizvodnju
• kao mjera razvojne politike, kada želimo razvijati određenu granu privrede za koju smatramo kako je naš dugoročan interes
• kao populacijsko-demografska mjera i mjera regionalnog razvoja, kada želimo ubrzati razvoj manje razvijenih područja i spriječiti nastavak iseljavanja stanovništva.
Subvencije se mogu dodjeljivati samo na temelju jasnih, transparentnih pravila uz priložene aplikacije i elaborate i bez mogućnosti voluntarizma u donošenju odluka. Tijela koje donose odluke o dodjeli subvencija moraju biti materijalno i kadrovski osposobljena, a njihovo djelovanje treba biti javno, u skladu s pravno definiranim postupkom.
5. Porezni sustav
Nije li čudno što sve države razvijenog kapitalizma, poput Sjedinjenih Američkih Država, imaju više i veće stope poreza na dohodak, a Republika Hrvatska samo dvije? Upravo je ovo pitanje zašto se DDF zalaže za socijalno odgovornu državu i zbog toga smatra kako porezi moraju odgovarati odnosu ekonomske snage privrede i potrebama njezinih stanovnika.
Dalmatinsko društvo nije dovoljno dobro organizirano i nije u stanju na transparentan i ekonomski efikasan način prikupljati i trošiti porezna sredstva i zato ne smije imati velike porezne zahvate, barem dok ne dostigne potreban nivo organizacije i transparentnosti.
Porezi služe kako se osigurala financijska sredstva za funkcioniranje zajedničkih potreba društva, i kako bi se upravljalo nacionalnom ekonomijom u skladu sa strateškim opredjeljenjima društva i maksimalizacijom privređivanja raspoloživim društvenim sredstvima.
Dalmacija, kao sastavni dio Republike Hrvatske, trenutno ima relativno efikasan sustav prikupljanja poreznih sredstava, ali ne koristi mogućnosti porezne politike u upravljanju društvenim bogatstvom, pa zbog toga takva porezna politika mora biti temeljno preispitana kako bi od fiskalne funkcije dobio razvojnu funkciju.
Posebno je bitno porezno rasterećenje nameta na rad pošto trenutni sustav svojom neselektivnošću, odnosno tretiranjem svih primanja na isti način, bez obzira na njihovu visinu, prekomjerno opterećuje male zarade i stimulira sivu zonu poslovanja u domeni radnih odnosa. Stoga se DDF zalaže za uvođenje progresivnog oporezivanja osobnog dohotka i drugih imovinskih odnosa.
6. Parafiskalni nameti
Prekomjerni parafiskalni nameti nastali su kao posljedica nerealnog utvrđivanja državnog proračuna i proračuna lokalnih samouprava. Kako bi se podmirili svi planirani troškovi, a kako bi, s druge strane, proračun ostao uravnotežen na nekom nižem, poželjnom nivou, prešutno se dopušta lokalnim samoupravama samostalno kreiranje svojih lokalnih prihoda. Isto tako, različitim organizacijama se dopušta osiguranje njihovih izvora prihoda kroz naplatu svojih usluga na temelju obaveznosti koja proističe iz nekog pravnog akta. Suštinski, na ovaj način se proračunski troškovi namiruju izvan proračuna.
Zbog navedenog DDF smatra kako:
• svi nameti koji nisu dio poreznog sustava trebaju biti unaprijed definirani na državnom nivou tako da nitko ne može stvarati dodatne izvore troškova iza kojih bi stajao formalni autoritet države, regije ili lokalne samouprave.
• lokalne samouprave mogle bi prikupljati sredstva sa spiska i u granicama dopuštenog
• svaki parafiskalni namet bi na državnom, regionalnom ili lokalnom nivou morao proći studiju opravdanosti i dobiti stručnu procjenu opravdanosti prije pokretanja postupka uvođenja
7. Financijsko tržište
Financijsko tržište u Dalmaciji je nerazvijeno, često netransparentno i ne ostvaruje funkciju prikupljanja i redistribucije viška financijskih sredstva.
Ne postoji jednostavan legalan način za masovno investiranje, osim za investiranje u nekretnine, što dovodi do prekomjernog rasta cijena nekretnina, a to otvara druge probleme, od sive ekonomije u rentiranju nekretnina, do socijalnih problema u stambenom zbrinjavanju stanovništva.
DDF smatra kako se mora stvoriti stabilno, transparentno i pouzdano financijsko tržište sa širokim dijapazonom financijskih proizvoda kako bi omogućili što većem broju učesnika, kako pravnih, tako i fizičkih osoba legalno investiranje višak sredstava i na taj način pomogli kako sebi tako i regionalnoj ekonomiji.
8. Javna uprava u službi razvoja ekonomije
Pod javnom upravom podrazumijeva se javni administrativni aparat u koji spadaju državna uprava i lokalna samouprava.
DDF se i dalje zalaže za reformu javne uprave, jer smatra kako postojeća uprava umjesto prvoklasnog administrativnog sustava podrške privredi i građanima, predstavlja politički feud za namirivanje stranačkih potreba i kao takva postala je bitan faktor ograničenja ekonomskog rasta.
DDF se zalaže za upravu koja će biti:
• decentralizirana
• jednostavna
• adekvatna po veličini, kvaliteti i karakteru
• odgovorna
• dobro plaćena u skladu s jasno definiranom politikom platnih razreda
Kvalitetna javna uprava predstavlja neophodnu infrastrukturu bez koje niti jedna ekonomija ne može ostvariti svoje potencijalne i zato je ovo jedno od ključnih pitanja ne samo ekonomije, već društva u cjelini.
9. Siva ekonomija
Siva ekonomija i crno tržište posljedica su, s jedne strane, siromaštva društva, a s druge strane, vid socijalne politike koju političke elite godinama provode kako bi izbjegle stvarne ekonomske reforme koje bi im mogle ugroziti neprikosnovene pozicije.
Siva ekonomija, kao i legalna, doprinosi društvenom bogatstvu, ali nastoji u što većoj mjeri izbjeći plaćanje zajedničkih potreba i zbog toga predstavlja nelojalnu konkurenciju legalnoj privredi i dugoročno slabi sve društvene strukture.
Zato se DDF zalaže za kontinuiranu, sustavnu borbu protiv sive ekonomije u svim njezinim oblicima putem:
• općeg unapređenja uvjeta poslovanja
• snižavanjem ekonomskih nameta poslovanja do nivoa prilagođenosti snazi naše ekonomije
• optimalizacijom rada javne uprave
• kaznenom politikom koja će biti u skladu s počinjenim djelom
10. Depopulacija
Depopulacija predstavlja jedan od potencijalno najozbiljnijih problema dalmatinske ekonomije.
Smanjenje broja stanovnika uslijed smanjenja nataliteta, kao i zbog značajnog iseljavanja, te starenje stanovništva, prije ili kasnije će dovesti do nedostatka adekvatne radne snage što će dugoročno ograničiti razvoj ekonomije.
Osim toga, u selekciji preostale radne snage uspješnije će biti one kompanije i institucije koje budu mogle dati bolje uvjete poslovanja (prije svega plaće i kvalitetnije uvjete rada), a to vjerojatno neće biti domaće kompanije ili javna uprava.
Dalmatinska ekonomija bez dovoljno radne snage, a uz to i bez adekvatne kvalitete radne snage ne može računati na uspjeh u borbi za poželjnu ekonomsku poziciju na svjetskom tržištu.
DDF se zalaže za aktivnu populacijsku politiku kroz:
• mjere zaštite trudnica, majki maloljetne djece i obitelji s više od troje djece
• organiziranje socijalno stabilnijeg i pravednijeg društva koje će prihvatiti socijalne razlike samo onoliko koliko to doprinosi boljitku cijelog društva
• aktivan odnos s iseljeništvom, što prije svega podrazumijeva formiranje baza podataka o iseljenima i adekvatan način kontinuirane komunikacije s ciljem stvaranja efikasne mreže suradnika
11. Korupcija
Korupcija je rak rana svakog privrednog sustava i u manjoj ili većoj mjeri prisutna je u svim ekonomijama svijeta. Korupcija poništava zakone tržišta, ugrožava konkurenciju i vrši redistribuciju društvenog bogatstva prema malom broju privilegiranih pojedinaca i zato ugrožava temeljne vrijednosti slobodnog demokratskog društva.
Dalmacija je regija u razvoju, s još uvijek neokončanom tranzicijom kako u privrednom tako i u demokratskom smislu, što je plodno tlo za korupciju od najnižih do najviših slojeva društva.
Stoga se DDF snažno zalaže za:
• nultu stopu tolerancije prema svakom obliku korupciju
• pooštrenje kaznene politiku prema korupciji u višim i najvišim pozicijama u privredi i politici
• osnaživanje neovisnih institucija koje realno procjenjuju pojavu sukoba interesa, s posebnom pažnjom na nezdrave odnose nosielja privrednih i političkih funkcija
• adekvatnu politiku plaća u javnoj upravi, javnim službama i pravosuđu kao preventivnoj mjeri u borbi protiv korupcije
12. Sindikati
Dugoročno uspješna ekonomija bazira se na razumnom usklađivanju interesa države, radnika i poslodavaca. Organiziranje radnika putem sindikata ili na drugi način prijeko je potrebno kako bi radnici kao društvena grupa jasno definirali svoje zahtjeve i kako bi im se omogućila borba za njihova prava na način uređen zakonom. To podrazumijeva, s jedne strane profesionalno postavljanje zahtjeva, a s druge strane efikasnu zaštitu radničkih aktivista.
To je razlog zašto DDF smatra kako:
• sindikati trebaju biti dobro organizirane, kadrovski ekipirane, financijski neovisne institucije koje funkcionirati na način uređen zakonom.
• kanali komunikacija s ostala dva partnera moraju biti formalizirani i efikasni kako bi obustave rada postalo krajnje, a ne jedino sredstvo utjecaja
• sve kompanije, bez obzira imaju li ili ne organiziran sindikat, ako imaju preko zakonski utvrđenog broja zaposlenih, treba imaju vijeća radnika izabrana na internim izborima koji bi imali savjetodavnu funkciju prema vodstvu kompanije
• rukovodstvo kompanije treba na formalno utvrđen način obavljati informiranje radnika preko njihovih predstavnika u sindikatu ili vijeću o stanju kompanije.
Glavni pravci djelovanja sindikata, odnosno vijeća radnika rebali bi biti:
• pomaganje u optimalizaciji funkcioniranja kompanije
• pregovori o plaćama i uvjetima rada zaposlenih i sudjelovanje u raspodjeli dobiti kompanije
• provođenje mjera zaštite i sigurnost zaposlenih na poslu
• dodjela socijalnih pomoći zaposlenima u točno definiranim slučajevima
DDF se zalaže za suradnju sa sindikatima i podržava njihove inicijative koje su u skladu s programom pokreta.
13. Neovisne institucije
Moderan svijet je svijet stalnih tehnoloških i socijalnih promjena. Pojava mnogobrojnih interesnih grupa čiji se međusobni odnosi i količina utjecaja stalno mijenjaju, donio je potrebu za organiziranjem neovisnih institucija koje bi na najbolji način stabilizirala utjecaje tih promjena s ciljem kako bi trajni interesi društva kao cjeline bili zaštićeni i dugoročno promovirani.
DDF se zalaže za jačanje položaja i podizanje kapaciteta neovisnih institucija kao što su:
• Komisija za vrijednosne papire
• Regionalna revizorska komisija
• Agencija za borbu protiv korupcije
• Komisija za zaštitu konkurencije
Uz to, DDF se zalaže za osnivanje Dalmatinske Regionalne Banke s ciljem decentralizacije sredstava kako bi se spriječio utjecaj interesnih grupa u financijskom poslovanju Dalmacije.
14. Brendiranje regije
Ako Dalmaciju promatramo kao proizvod koji je rezultat djelovanja svih njezinih stanovnika i njihovih aktivnosti, onda je brendiranje naše regije prvorazredni ekonomski zadatak, jer ono pomaže u efikasnosti svih ostalih aktivnosti.
Brendirati regiju znači stvoriti povoljnu sliku o Dalmaciji u očima drugih regija i država i time olakšati sve vidove internacionalnih komunikacija.
DDF se zalaže za:
• formiranje ekspertnih timova koji će utvrditi vrijednosti koje na najbolji način oslikavaju Dalmaciju i njezine stanovnike
• formiranje ekspertnog tima koji će definirati aktivnosti i sredstava za promociju utvrđenih vrijednosti
• formiranje stalnog tijela koji će realizirati mjere promocije i odgovarati za efikasnost uloženih sredstava
• formiranje trajnih proračunskih fondova opredijeljenih za programski utvrđene aktivnosti
15. Zdravstvena sigurnost društva
Pojava zdravstvene krize izazvane virusom SARS-CoV-19 jasno je pokazala koliko su postojeći zdravstveni sustavi i u svjetskim razmjerima neadekvatni za odgovor na ovakvu vrstu izazova. Većina zdravstvenih sustava uspjela je u većoj ili manjoj mjeri ograničiti smrtnost kao krajnje negativnu posljedicu pandemije, ali u isto vreme je zabilježen znatno povećan broj smrtnih slučajeva koje bi mogli pripisati nedovoljno efikasnoj organizaciji zdravstvenog sustava izazvanoj preusmjeravanjem svih zdravstvenih resursa na borbu protiv ovog smrtonosnog virusa.
Pored posljedica u sferi zdravstva, ispostavile su se i posljedice u sferi ekonomije koje po svojoj dubini dosega mogu imati značajnije i pogubnije posljedice. Sve države svijeta pribjegle su sličnim intervencijama u ekonomiji koje su se na kraju svele na enormno državno zaduživanje koje će otplaćivati buduće generacije. One države/regije koje ne budu uskladile svoje funkcioniranje s izazovima zaduživanja, biće osuđene na zaostajanje, gubitak utjecaja i na kraju čak i na gubitak samostalnosti. Pri tom situaciju sa SARS-CoV-19 ne možemo tretirati kao unikatnu situaciju, već kao nešto što se može pojaviti u bilo kom trenutku, s lakšim ili težim posljedicama.
Stoga se DDF zalaže za:
• dubinsku reformu zdravstvenog sustava s ciljem osposobljavanja sustava za pravovremen i efikasan odgovor na epidemijske ili pandemijske situacije.
• da država napravi planove funkcioniranja ekonomije u raznim varijantama, ovisno od vrste krize kako bi se održao maksimum ekonomske djelatnosti u skladu sa situacijom.
• izvršavanje selektivnog pomaganje dijelova ekonomije koji potpadnu pod unaprijed predviđene mjere, do nivoa osiguranja preživljavanja do prestanka krize.
• unaprijed definiranje odgovarajućih tijela i pokazatelja koji bi inicirali određenu vrstu protukriznih aktivnosti, s ciljem izbjegavanja voluntarizma i politizacije zdravstvene krize u korist vladajuće stranke
Comments